Zašto slavimo 8. mart?

Posted by: NVO ISPOD DUGE on: 05/03/2012

• In: Emancipacija zena
• 1 Comment

Klara Cetkin je rođena 5. jula 1857. kao Klara Ajzner u selu Viderau.

Zahvaljujući vezama njene majke, bila je jedna od prvih žena u Njemačkoj kojoj je bilo dozvoljeno da se vaspitava za učiteljicu.

U Lajpcigu, gdje se školovala, upoznala se sa krugom ruskih studenata, i tu je srela i ljubav svog života, socijalistu Osipa Cetkina.

Da bi se izdržavala, Klara je radila kao kućna učiteljica, međutim zbog svog beskompromisnog stava veoma brzo je dolazila u sukobe i dobijala otkaze.

Osip Cetkin je uhapšen nakon policijske racije na jednom tajnom Kongresu socijaldemokrata i protjeran iz zemlje.

Otišao je u Francusku.

Klara se 1883. godine preselila u Pariz kako bi opet bila sa njim.

Uzela je njegovo prezime, ali se nikada nije udala za njega da ne bi izgubila njemačko državljanstvo.

U Parizu je na svijet došlo i njihovo dvoje djece – Maksim i Kostja.

Porodica je živjela na rubu egzistencije, a preživjeli su samo zahvaljujući solidarnosti ruskih prijatelja.

U godinama njenog boravka u Parizu, Klara se izučila za posao novinarke i prevodioca.

Na Drugoj internacionali održanoj u Parizu 1889. godine, u čijoj je organizaciji pomagala i Klara, čitala je referat o pravima žena koji je doprinio tome da se žene još više angažuju u socijaldemokratskom pokretu.

U knjizi „Pitanje prava žena i radnica današnjice“, koja se pojavila iste godine, postavila je osnove za socijalističku teoriju emancipacije žene, zastupajući tezu da su socijalizam i feminizam veoma usko vezani.

Kada se Osip teško razbolio, bilo je to za Klaru najteže doba.

Pored brige za djecu i egzistencijalno održanje porodice, Klara je njegovala svog gotovo nepokretnog supruga, koji je umro 1889. godine.

Klaru više ništa nije zadržavalo u tuđini i ona se vraća u Njemačku, čim je 1890. godine ukinut zakon o zabrani socijalista.

U Nemačkoj je dobila ponudu za mjesto urednika socijaldemokratskog časopisa „Jednakost“, koji je vodila sledećih 25 godina.

Istovremeno je počela da uređuje i dodatak za žene u časopisu Lajpciške narodne novine.

Plodan pisac i izvanredan govornik, širi svijest o pogubnom položaju žena u porodici i društvu, zalaže se za razvod braka, slobodnu ljubav, prekid trudnoće.

Cetkinova je oštro branila pravo žena na rad.

Boreći se za ekonomsku nezavisnost radnica i svih žena uopšte, ona traži jednake plate za isti posao, pravo na organizovanje u sindikate i interesne saveze, kao i pravo na ustanove za brigu o djeci.

Međunarodni Dan žena koji je po prvi put uveden 1911. godine povezuje se sa Klarom Cetkin.

Zalagala se i za poboljšanje uloge i položaja žena u porodici.

S tim u vezi, brak dvije osobe trebalo bi postaviti na temelje međusobnog dopunjavanja i potpomaganja.

Oba roditelja bila su odgovorna za vaspitavanje djece, a ono bi trebalo da bude oslobođeno stereotipa uloga polova.

Cetkinova je odobravala razvod braka, „slobodnu ljubav“ i prekid trudnoće, kao privatne i lične odluke i zalagala se protiv dvostrukog morala.

Udala se 1900. godine za 18 godina mlađeg pjesnika i slikara Fridriha Cundela i živjela je zajedno sa njim i svoja dva sina u Štutgartu.

Od 1920. do 1933. godine bila je poslanica Komunističke partije Njemačke.

U jesen 1920. Klara Cetkin je otišla u Kremlj.

Prvi put Lenjin je odvojio dovoljno vremena da sa njom popriča o ženskom pitanju jer, kako je Klara Cetkin zapisala o ovom razgovoru, to je tema o kojoj „pravi“ komunisti ne diskutuju jer smatraju da se socijalna ravnopravnost žena podrazumijeva.

Ova tema uključivala je i pitanja o ravnopravnosti žena u seksu (pravo na izbor partnera, pravo na slobodnu ljubav i brak).

Lenjin je otvoreno priznao da je neprijatno iznenađen velikim interesovanjem među ženama i mladima, naročito u vezi s pomenutim razgovorima. 

Kada su Adolf Hitler i njegova Nacional-socijalistička njemačka radnička partija preuzeli vlast, Komunistička partija Njemačke je izbačena iz Rajhstaga, Klara Cetkin poslednji put odlazi u egzil, ovoga puta u Sovjetski Savez.

Od 1924. njeno stalno mjesto boravka bila je Moskva.

Tamo je vodila sekretarijat žena Treće internacionale.

Rusi su je obožavali, u radničkom pokretu je bila već tada legenda i jedna od rijetkih koja je imala smjelosti da kritikuje Staljina.

Nju nije smio da likvidira. Ipak, kao protivnica Staljina, trpjela je političku izolaciju.

Čak i u poodmaklim godinama, skrhana od bolesti, ostala je aktivna u politici.

Umrla je 20. juna 1933, u 76. godini života. Sahranjena je kod zidina Kremlja u Moskvi.

Klara Cetkin pozivala je sve žene svijeta na :

1. “Slobodnu ljubav” – To znači da svaka djevojka ili udata žena ima pravo na svoju slobodnu ljubav, to jest da ako u drugom muškarcu osim onom zakonskom vidi česticu neke vrste ljubavi ona mu se slobodno može posvetiti, osjetiti njegovu ljubav, dati mu svoju, a da u isto vrijeme zadrži već postojeći brak. Ista stvar važi i za djevojku, ona ne mora čuvati svoju nevinost za svog prvog muža i čovjeka svog života, nevinost je lična imovina djevojke i žene pa je može dati svakome za koga osjeti potrebu, žena posvećuje ljubav svom supružniku ali to ne znači da mu mora dati i nevinost.

2. “Pravo na razvod braka” – Brak kod Klare Cetkin ne predstavlja nikakvu svetost, brak je proba za pronalaženje sreće, pa ako ta proba ne uspije onda se bez ikakvog pokušaja ili truda za bolji život treba razvesti. Pa da praksom razvod braka postane svakidašnjica i sasvim normalna stvar. Niko nije dužan da bilo koga trpi.

3. “Abortus je prava stvar” – Pobačaj kod Klare predstavlja popravljanje načinjene greške tokom braka ili tokom vanbračnog odnosa. Bez obzira u kom periodu je taj abortus učunjen, bez obzira na pravo djeteta na normalan razvoj i život u majčinoj utrubi, bez obzira na sve.

4.”Zene treba da slave 8. Mart” – Ženama Svijeta, pripada jedna rumena, žarka ruza…